Sunyogi Umasankar: Važnost hrane, vegetarijanstvo, sunyoga…

Uvod

Intervju koji sledi nastao je krajem avgusta 2012. godine kada je Sunyogi Umasankar posetio Srbiju i održao nekoliko seminara o sanjogi (sunyoga).  Zašto se objavljuje sa ovolikim zakašnjenjem tj. tri meseca kasnije? Nekoliko je razloga: Izvorni materijal je značajno duži (preko 3 sata snimljenog materijala) tako da je trebalo izvući esenciju prihvatljivu za čitaoce a u isto vreme sačuvati izvornost poruke, drugi razlog je upravo trenutak kada se objavljuje – vreme obilja i blagostanja – čisto da podseti na neke vrednosti koje ne bi trebalo zaboraviti upravo u ovakvim trenucima…

Naš intervju: Sunyogi Umasankar

P: Važnost hrane – kakvu ulogu hrana ima u vašoj tradiciji i  u vašem životu?

Sunyogi Umasankar: Ja sam rođen u bengalskoj porodici i naša tradicionalna hrana je prinač i riba. U detinjstvu sam se i ja tako hranio – ponekad je bilo i mesa, ali se više jela riba. Kasnije sam proučavao ishranu i shvatio sam da se svi  minerali i vitamini, proteini mogu naći i u biljnoj hrani – u povrću i mahunarkama.  U Indiji, većina ljudi  su vegetarijanci. Pitao sam se, ako jedemo meso i ribu, da li to blokira naš duhovni razvoj? To me je navelo da istražujem.

Vidite, ima puno duhovnih učitelja i neki od njih su bili iz Zapadnog Bengala, kao što je bio Vivekananda, Ramakrišna Paramhansa i mnogi drugi i svi oni su potekli iz porodica koje nisu bile vegetarijanske a dostigli su visok duhovni nivo.  Otkrio sam da, kada jedemo vegetarijansku hranu, mi ubijamo život, ako jedemo nevegetarijansku hranu mi takođe ubijamo život.

I vegetarijanska hrana dovodi do nasilja

Ono što sam istraživao na polju hrane, je da ljudi koji jedu vegetarijansku hranu, ipak stvaraju jednu vrstu nasilja.  Ima puno primera za to.  U severnom delu Indije, u državama, Pandžap, Jupi, Hurijana,  ljudi su uglavnom vegetarijanci. Kada sam bio tamo pitao sam ljude sa kojima sam bio o njihovom socijalnom životu. Rekli su mi: “Svamiđi, svaka kuća ima sudske sporove – ako nemaju najmanje deset procesa onda kao da ne postoje. To su procesi zbog različitih sukoba, kriminalnih radnji.” Pitao  sam se kako je to moguće kada tu žive vegetarijanske porodice?  Kako je to besmisleno?! Shvatio sam da se društvo ne može kontrolisati samo kroz hranu.

U Bengalu se, kao što sam rekao, jede riba, ali je broj sudskih procesa zbog sukoba i kriminala veoma mali. Porodice su miroljubive. Onda sam se zapitao – šta se to dešava? Oni koji su vegetarijanci su agresivni, a oni koji nisu su miroljubivi i pitao sam se odakle dolazi agresivnost. Da li od mesa ili iz uma?  Bilo je to moje lično istraživanje. Zaključio sam da agresivnost ne dolazi od hrane već iz uma. Da nije tako, onda vegetarijanske porodice koje sam spomenuo ne bi bile agresivne.

Tipovi hrane

Postoje tri tipa hrane: satik, rađosik i tamosik (satvična, rađastična i tamastična hrana). Ti kvaliteti hrane ne zavise od toga da li je hrana vegetarijanska ili nije – taj kvalitet određuje naše očekivanje. Koliko god da pojedemo nismo zadovoljni  – još uvek želimo još – to je tamosik kvalitet. Ako jedemo meso, koliko god da pojedemo nismo zadovljni, potrebno nam je još – to je rađosik i to stvara agresivnost. Isto je i sa vegetarijanskom hranom ako jedemo i stalno nam treba još, to takođe stvara agresivnost. To o čemu sam govorio nije kvalitet hrane, to je kvalitet našeg  uma.

Ali, ako mi jedemo samo onoliko koliko je telu dovoljno, onda je to što jedemo satvična hrana bez obzira šta jedemo.

Sunyogi Umasankar - Sunyoga kao životno opredeljenje

P: Kako bi trebali da se hranimo u različitom životnom dobu – ako imamo  20, 30 ili 40 godina?

Sunyogi Umasankar: Kada govorimo o ishrani za određeno životno doba to nije pitanje vegetarijanske ili nevegetarijanske hrane. Mlade osobe trebaju više proteina jer se njihove ćelije brzo razvijaju i potrebna im je energija i ako te energije nema dovoljno zaustaviće se rast osobe ili će se poremetiti balans uma. Zato se u Bengalu deci daju jaja i različite vrste ribe – neke su nisko proteinske ali su odlične za podsticaj inteligencije. Na primer, ako je osoba bolesna, lokalni doktor će preporučiti da jede  određenu vrstu ribe  i to ne prženu, već kuvanu sa povrćem i tako spremljena riba nije važna već je važno da se pojede čorba. Ustvari, nije važno da se pojede meso ili riba već čorba u kojoj je meso ili riba kuvano  i zdravija je od mesa i ribe koje se u njoj kuvalo.

To se preoporučuje do četrdesete godine života.  U Bengalu ljudi posle četrdesete godine života prestaju da jedu meso. Tada je naše telo završilo razvoj i povrće koje raste u lokalnom području je dovoljno za ishranu da bi smo održavali telo.

P: Šta se dešava sa novim vegetarijancima, koji tek dve – tri godine ne jedu meso – neko ko je 30-40 godina jeo standardnu hranu i onda postao vegetarijanac i nakon toga misli da su oni koji jedu meso loši ljudi, kao pušači koji prestanu da puše pa kritikuje pušače?

Sunyogi Umasankar: Sve je to igra uma. Mi smo danas, zarobljeni sopstvenim znanjem, intelektom, umom i mi smo njihove sluge, a oni gospodare nama. Kako da se vratimo samima sebi?  Ako sebe dovedemo u svoje prirodno stanje, a da bismo to postigli treba da uposlimo sopstveni um.  Um je veoma težak sluga i čim ima slobodnog vremena počne da razmišlja o različitim stvarima.

Kada zaposlimo um, intelekt i svoje znanje onda ćemo moći da oslušnemo sopstveno srce koje će nas voditi u pravo vreme i u dobrom pravcu. To je ono istinsko vođstvo. Kada slušamo druge onda ne možemo da spoznamo ko smo mi ustvari.

Mi nismo um, intelekt, misli i znanje ali su oni deo nas. Ne treba da ih poričimo niti da ih ignorišemo, treba da ih poštujemo, ali oni nisu vrhovna spoznaja već treba da budu naše sluge. Taj proces treba da ostvarimo i onda će ceo univerzum biti miran. Ne treba da platimo nijedan novčić, ne treba da odlazimo u šume i  pećine da bismo dosegli i osetili mir – mir je u nama, u našem telu, u našem domu i ako sledimo ovo automatski ćemo osetiti taj mir u sebi.

P: Vratimo se na hranu – Šta je u stvari prirodna hrana čoveka?

Sunyogi Umasankar za šahovskom tablomSunyogi Umasankar: U knjizi Šri Juktešvara je lepo objašnjena struktura zuba čoveka i životinja koje su mesožderi i koje imaju veoma oštre zube dok su ljudski zubi drugačiji. Kada čovek jede meso, delići mesa ostaju između zuba i teško ih je izvaditi jer struktura naših zuba nije za jedenje mesa već za vegetarijansku hranu, odnosno fruterijansku ali pošto je čovek naviknut na standardnu hranu i ne može naglo da prestane da jede tu hranu, najpre treba da promeni svoj um, a onda će spontano kroz um prestati žudnja za hranom na koju je bio naviknut.

Vegetarijanstvo je različito od fruterijanstva. Kada jedemo voće, iako u sebi sadrži seme, ono je već otpalo sa drveća, nije direktno povezano sa stablom. Ako jedemo opalo voće, iako je unutra seme  koje može dati novi život, to ne stvara tako veliku neravnotežu.

Kada jedemo vegetarijansku hranu, mi ubijamo život kada sečemo lišće, beremo voće jer biljke osećaju bol, mi uništavamo njihov život. Da, one će ponovo izrasti i dimenzija postojanja biljaka je udaljena od dimenzije čoveka, ali je bliža nego dimenzija fruterijanstva (jedenje opalog voća). Tako oni koji su isključivo fruterijanci više uravnotežuju prirodu. Vegetarijanci takođe uravnotežuju prirodu ali manje.

Ubijanje životinja stvara zagrevanje zato što su životinje u dimenziji koja je blizu ljudskoj dimenziji i oni koji nisu vegetarijanci ubrzavaju neravnotežu u prirodi. Međusobno ubijanje ljudi to još više pogoršava. Zemlje se sukobljavaju i ratuju, ljudi u jednoj zemlji misle da su oni sve, a da su ljudi u drugoj zemlji bezvredni. Kako su to besmislene stvari. To je ono što stvara još veću neravnotežu u prirodi i globalno zagrevanje.

P: Kada treba počinjati novi dan i kako?

Sunyogi Umasankar: Ako ustanemo ujutro u 4 sata, to je odlično vreme za ustajanje jer su pluća aktivna od 3 do 5 ujutro, plućima ćemo omogućiti da udišu svež vazduh jedan sat. Ako možete ustati u 3 sata to je dobro ali treba ustati najkasnije u 4. I tada samo sedite u tišini i osetićete da dobijate puno energije – svež vazduh, donosi energiju i priroda je u potpunoj tišini i ne morate ništa da radite, samo posmatrajte prirodu  kako tama odlazi i svetlo dolazi, kako iz vas tama izlazi, a svetlo ulazi.

Vaša unutarnja tama će izaći, a svetlo će ući – samo posmatrajte prirodu i vaša unutarnja priroda će se promeniti. Zato treba da napravimo svoju svakodnevnu rutinu i time sprečimo sopstveni um da razmišlja o besmislenim stvarima. Mi ne možemo da kontrolišemo um, ali zato možemo da ga uposlimo i u balansu. U deset sati uveče treba da idemo na spavanje i ako ustajemo u četiri imaćemo 6 sati sna i to je dovoljno. Ako 18 sati provodite zauzeti raznim aktivnostima to će vas dovoljno umoriti tako da ćete se dobro odmoriti u toku tih šest sati sna.

P: Kako se Sunyoga uklapa u gorespomenute koncepte?

Sunyogi Umasankar: Sunyoga će nam dati mnogo više ravnoteže bez obzira u kojoj grupi se nalazite. Možda jedete meso, možda ste vegetarijanac, vegan ili fruterijanac postepeno ćete smanjiti količinu hrane koju jedete i možete prestati da uzimate hranu jer Sunce je naša istinska hrana. Kada je čovek stvoren, pre mnogo mnogo vremena,  dok nije jeo hranu on je energiju dobijao iz kosmosa.  Sunyoga je rešenje za sve grupe jer je svetlost hrana naše budućnosti, to je već davno rečeno. Veliki svetac Šri Aurobindo, čije učenje se sledi u mnogim zemljama sveta, je rekao da će sunčeva svetlost biti naša hrana u budućnosti. Tada neće biti neravnoteže i to je rešenje za čoveka.

P: Kada je najbolje vreme za doručak, ručak večeru?

Sunyogi Umasankar: Najbolje vreme za doručak je vreme kada je aktivan  stomak, od 7 do 9h. (vreme po suncu).

Ručak je dobro da imate između 11.00 – 13.00h kada je aktivno srce, a večeru od 17.00 – 19.00h  u vreme kada su aktivni bubrezi.

Tri obroka u toku dana su dovoljna.

P: Koliko vode treba piti? Kada se praktikuje sunyoga, da li su potrebe veće?

Sunyogi Umasankar: To zavisi  gde živite. Mi u Indiji pijemo i do četiri litra.

Prirodna voda je najbolja za naše zdravlje jer je to voda koja se nalazi u okruženju gde živimo. Priroda zna šta je potrebno ljudima koji žive u određenoj oblasti i ta voda sadrži sve što je njima potrebno za dobro varenje i za telo. Ja uvek preporučujem da se koristi hrana i voda iz okruženja u kojem živite jer sadrže tačno one minerale koji su ljudima koji tu žive potrebni. A mi kupujemo vodu iz udaljenih oblasti ili čak drugih zemalja. To je biznis i zbog toga što nismo dostigli samoostvarenje nemamo samopouzdanja i poverenja da slušamo sebe i zato slušamo druge šta nam preporučuju.

Naše srce treba da bude merilo za sve, ali mi ga ne koristimo, već koristimo um koji se upravlja prema onom što se govori na televiziji i u reklamama.

 Makrobiotika.Net

0 komentara

Prosledi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*